Što zna?i biti star…

Možda kada ti osje?aj ljubavi i sre?e više ne kucaju na vrata.

Možda…

Zagazila je u 60-u deceniju života, koju sada zovu tre?a dob…

Po ?emu tre?a dob… Znam za tre?u sre?u, ali tre?u dob?

Po meni je svaka godina posebna od ro?enja pa do samoga kraja života, bez obzira koliko život bio dug, sretan, ispunjen, tužan ili radostan.

Sada se živi najbolji dio svoga života: djeca odrasla, jedno zbrinuto, a o drugom još ima da se brine… Ali i to ?e brzo proletjeti…

I druga lasta ?e odletjeti iz gnijezda svog i stvoriti svoj!

Sve ide svojim tokom, kao rijeka koja je u svom koritu sigurna, dok ne padnu prve jesenje kiše, otvori novu branu i iskopa novu ranu…

Još uvijek je nepopravljivo romanti?na kao i kada je ?ula prvi stih i osjetila ono nešto što danas zovu „leptiri?i u stomaku“ .

Ima sada vremena i mogu?nosti za ispunjenje nekih želja, za koje nije imala previše vremena da im se posveti ranije.Za ispunjenje jedne od njenih želja potreban je neko, onaj tko ima sli?ne sklonosti kao i ona, koja nije slobodna…

Neko tko voli umjetnost, more, muziku, život i dobru hranu, ali u ovoj dobi laganiju bez kolesterola i zlo?estih masno?a.

Ne treba ona ni?ije bogatstvo, jer i sama nije bogata, osim velikog duha, koji ?u?i u njoj i stalno je bocka da iza?e van, ali ne želi sam.

Zapravo, duhovno bogatstvo smatra vrjednijim od materijalnog i to bogatstvo želi da podijeli sa nekim tko zna da ga vrednuje.Ljeto je ve? uzelo maha i odlepršalo je…

Jug Evrope je gorio, sjeverne zemlje trunu u kiši, poplave svuda, a kažu da ?e do?i i polarna zima…Zašto sjedi danas u magli i ?ezne za toplinom juga? Zašto ne spakira stvari i krene u zagrljaj onome koji je ?eka?

Jednome ?ovjeku, koji je kao i ona nepopravljivo romanti?an i zna što je život, ljubav, merak i ciganski dert¸ ruska balalajka i stepa beskrajna.

Slu?ajno, jedno neformalno upoznavanje preko zajedni?kog prijatelja na jednom ?udnom mjestu…

Privukla ga je ?injenica da je porijeklom iz Bosne, kao i on.

Kratke poruke o nekim zajedni?kim temama, u to vrijeme jako bitne za zajedni?ke prijatelje,  i kontakt se probudio.

Onda je po?elo sa malo otka?enim, malo poetskim porukama, pa su tako sve dublje puštali korijene osje?aja u svoja srca

Nešto se desilo sa ozbiljnom damom, nešto strašno, nezamislivo za njen karakter, moral.

Hej, pa ona se zaljubila u ?ovjeka koga uop?e ne poznaje ?

Pa ona ne zna da li je išta od onoga svega, re?enog ili napisanog, išta istina o njemu…

Ili cifranje života, koji nije bio njegov, a htio se takvim putnikom prikazati.

Što ako je on jedan od onih bezbroj hoštaplera, plejboja, lažova, što onda ona da radi i što ona u njemu traži ?

Ne, ne?e ona da misli tako i da biljku ljubavi koja treba da raste, lista i cvjeta sasje?e odmah u korijenu, da se ne proširi…

Što ako naraste tako visoko i procvjeta, što onda?

Pa naravno, uživat ?e u mirisu ljubavnog cvijeta, a možda ?e i sama procvjetati.

Pa ?ekat ?e, promatrati, osluškivati, snimati, valjda onda možda ne?e biti kasno.

Zašto ona sjedi poslije posla uz televizor, kompjutor, ponekada sa kistom u ruci, a iza njenih le?a još jedan život, njen oslonac, njeno drugo ja.

Danas udaljeni mislima, desetinama tisu?a svjetlosnih godina, ali osje?aju dah jedno drugoga, bez koje niti jedno od njih ne može, a da ga ne udiše.

Što ih to neraskidivo veže osim njihove djece, danas ve? odraslih ljudi, svako u svom životu, a znaju da su oni još uvijek skupa samo radi njih. A opet se ponekada strasno traže…

Mada je davno njihova ljubav zatrta, a nije trebala niti po?eti, samo je bilo tako su?eno, a sada navika, stara… Bez istih ideala, bez ikakvih dijaloga. Bez ogledala istine, dva promašena života.

Zašto ona ne spakira stvari i krene u zagrljaj onome koji je ?eka?

Jednom ?ovjeku koji je kao i ona. ?ovjek, koji zna što je život, ali sada želi da ga ispuni i sve podijeli sa njemu sada dragom ženom.

I njegova je tu, isto okrenutih le?a, ali imaju dogovor i to je za njih oboje velika sre?a!!!

Možda je sudbina, njih dvoje, sada novih istomišljenika, ve? davno namijenila jedno drugom

Samo im nije ukrstila putove života nekada davno, a sada možda moraju sami da ih prona?u i sretnu se na nekom raskrš?u, gdje se dodiruju.

Ona ne može da spava, a i on. Instinktivno se bude svako u svom krevetu stotinama kilometara daleko jedno od drugoga, u isti ?as. Kao, neka ih sila vu?e da nema više sna za njih.Što ona da uradi? Da se spakira i iznenada pozvoni na strana vrata njegovog rezervnog stana?Pa ona je sasvim luda, pa ona ni ne zna gdje su vrata toga stana!

A što da tamo, recimo, da ga nekako i prona?e, zatekne neku drugu ženu i otjera je sa ku?nog praga?

Ne, takvu glupost ne smije napraviti, pa nije joj više osamnaest, na prvoj je stepenici šeste banke! Pamet u glavu!

Uzima telefon i naziva svoga novoga princa, a on sada spava…

Hajde, proklet da ti je taj sada ?vrsti san, probudi se i slušaj!

Ona kre?e prema tebi sutra, želi mu to re?i, a on spava, hej, molim te lijepo, a on spava!

Halo, koja to budala tako naporno uzurpira moj san – ?uo se od sna promukao glas.

Izvini, izvire iz nje lagani glas j…ja ssam, izvini!

Želi mu re?i da je riješila do?i da ga upozna…

Zar nisi mogla sa?ekati dok svane?

Ne ljutiš se valjda ?

Ona je mislila da ?e ga iznenaditi, obradovati!

Ma jesi… Ali sve je tako iznenada, neplanirano, ne mogu da se priberem…

Ako ti se desi neka nova ljubav

Neka nova ljubav, ljepša i od sna

Ako ti se desi sre?a, ve? od sutra

Prijatelj zauvijek ostat ?u ti ja

To znaš i ti i ja…         

Blanka Atijas Levi  Šibenik 21.10.2010. god.

Prolje?e ili jesen života