Istorija

Istraživanjima je utv?eno da su stanovnici banjalu?kog kraja u najdavnija vremena bili Tra?ani i Iliri, a da su im prethodili Hatidi. Rimska osvajanja zatekla su ovdje Ilire, podijeljene na plemena i plemenske grupe. Mnogi tragovi vladavine Rimljana, a ona je trajala oko 800 godina, na?eni su u Banja Luci i njenoj okolini putevi, ostaci naselja, novac, zgrade, grobnice… Pronalazak žrtvenika posve?enog bogu Jupiteru, 1895. godine, i otkopavanje nadgrobnog spomenika na kome su se jasno vidjela slova D.M. spadaju u važna arheološka otkri?a.

Ostaci slavenske prošlosti, od naseljavanja do potpadanja pod tursku vlast, nemaju zna?ajniju ulogu. Najstarije tursko naselje bilo je u Gornjem Šeheru i razvijalo se pretežno s desne strane Vrbasa, dok se razvoj Banje Luke s lijeve strane odvijao drugom polovicom 16. stolje?a, naro?ito u doba Ferhat-paše koji je 1573. godine prenio središte bosanskog pašaluka iz Travnika u Banju Luku. Banja Luka je ostala središte Pašaluka sve do 1639. godine. Putopisci iz 17. vijeka isti?u Banjaluku kao veliko i napredno gradsko sjedište s jakom vojni?kom posadom. U drugoj polovici 18. stolje?a stanovni stolje?atvo Banje Luke se naglo smanjuje. Ovome je prethodilo prenošenje središta pašaluka 1639. godine iz Banje Luke, te ?esti i dugi ratovi s Austrijom i Ugarskom, kao i unutrašnji nemiri.

Banja Luka je, ipak, ponovo postala jako upravno, gospodarsko i obrtno središte, zahvaljuju?i svom povoljnom prometnom i klimatskom položaju. Zbog bogatog žitorodnog zale?a – Lijev?e polja i nadaleko ?uvenih proizvoda banjalu?kih obrtnika, naro?ito predmeta od kože, ?ohe, krzna, zlata i srebra, Banja Luka je privukla mnoge srpske obitelji, pogotovo iz Hercegovine, Makedonije i Sarajeva. Prema pisanju Giljferdinja, ruskog konzula u Sarajevu, gotovo svi pravoslavni banjalu?ki trgovci bili su doseljenici iz Trebinja. On dalje kaže kako je bila obrazovana posebna kasta trgovaca, koja je predstavljala svojevrsnu aristokraciju u odnosu na ostalo stanovništvo. Sredinom 19. vijeka, oko 10% stanovništva Banje Luke se bavilo trgovinom i obrtom. U Banjoj Luci je održavan najpoznatiji godišnji sajam, za koji je donošena roba i dovažena stoka iz svih krajeva Bosne. Postaju?i važno gospodarsko središte, Banja Luka se ubrzo formirala i kao jak nacionalno-politi?ki centar. Me?u prvim u?enim borcima za narodna prava i slobode u 19. stolje?u javlja se Ivan Franjo Juki?, ro?en 1818. u Banjoj Luci. Pored sve?eni?kog poziva on se bavi i književnoš?u kao i op?enarodnim problemima i potrebama. Po?etkom druge polovice 19. stolje?a otvara se u Banjoj Luci bogoslovija, koja je narodu i Crkvi dala nekoliko izvrstnih sve?enika, u?itelja i narodnih boraca. Bogoslovija je osnovana kao rezultat zauzimanja agilnih banjalu?kih Srba, trgovaca i gra?ana: prote Trifuna Jungi?a, ?or?a Deli?a, Tome Radulovi?a, Jove Pištelji?a, Jove Kneževi?a, Save Milji?a, Riste Vuki?a i Save Bilbije. Prvi upravitelj Banjalu?ke bogoslovije bio je poznati Vaso Pelagi?.

Pred kraj turske i po?etkom austrougarske okupacije, Banja Luka biva željeznicom povezana sa svijetom. Austrougarska vlast podiže široki stambeni pojas. Novi dio grada završava dvima željezni?kim kolodvorima, tvorni?kim dimnjacima, bolni?kim i školskim zgradama, javnim gra?evinama. Kada je Banja Luka 1879. godine postala sjedište okruga i kotara, formirane su i odgovaraju?e ustanove, a središte grada preseljeno je uz lijevu obalu Vrbasa. Samostan „Marija Zvijezda“ otvara nekoliko tvornica i elektri?nu centralu koja je osvjetljavala grad. Tvornica duhana sagra?ena je 1887. godine.

Iako grad nije imao urbanisti?ki plan, tada posa?eni banjalu?ki drvoredi ostali su tu i do današnjih dana, nagone?i suvremene urbaniste da se prilago?avaju njima i njihovoj ljepoti. Što se hotela ti?e, hotelu „Balkan“ pripadalo je vode?e mjesto, a na dobrom glasu su bili i „Bosna“, „Austrija“, „Mercel“ i „Prunker“. Središte današnje Banje Luke formirano je u vrijeme Vrbaške banovine, poslije 1929. godine, kada Banja Luka po drugi put u svojoj povijesti postaje centar šire kulture. Zahvaljuju?i prvom banu, Svetislavu Milosavljevi?u, izgra?eni su banska uprava i banski dvor, a izme?u njih je podignuta Saborna crkva Svete Trojice, sa zvonikom visokim 46 metara. Ona je po nalogu ustaških vlasti, do temelja porušena 1941. godine.

Ban Milosavljevi? poti?e gradnju gradskog parka s vodoskokom i paviljonom za glazbene orkestre, zgrade Higijenskog zavoda, sedam zgrada s pedeset stanova za ?inovnike, zatim zgrade banke s bron?anim kipovima ispred ulaza. U njegovo vrijeme asfaltirane su prve banjalu?ke ulice, hotel „Palas“ sagra?en je 1935. godine. Banja Luka tog vremena bila je grad minareta, mira, tišine i ?istog zraka. U njoj je bujao gra?anski život koji je uništen 1941. godine protjerivanjem srpskog gra?anstva u logore u Srbiju. (Logore u Srbiju) Po ustaškim planovima Banja Luka je trebala postati glavni grad NDH. Kako nijednoj takvoj pri?i nema kraja, 1992, nakon razaranja Jugoslavije, Srbi se vra?alu u Banja luku, protjeruju ili ubijaju sve što nije srpsko i provode svoj naum o etni?ki ?istom gradu. Danas je Banja Luka na sre?u i ponos Srba srpski grad.

Kultura i obrazovanje

U europsko kulturno ruho Banja Luka se po?ela obla?iti tek s austrougarskom okupacijom, jer je turska vlast bila nepovjerljiva prema svim europskim idejama i kulturnim potrebama. Najja?i kulturni trag u novijoj Banjoj Luci, pored nekoliko osnovnih i vjerskih škola, trgova?ke i djevoja?ke škole, ostavila je Velika realka, gimnazija otvorena 1895. godine. Njeno otvaranje privuklo je u Banju Luku ve?i broj intelektualaca profesora. Organiziraju se ?a?ka i gra?anska prosvjetno-kulturna društva i ustanove, koji održavaju veze s gradovima u unutrašnjosti. Dolazak Petra Ko?i?a (1906.) u Banja Luku ozna?ava po?etak jednog novog povijesnog poglavlja u životu grada. Petar Ko?i? je pokrenuo listove „Otadžbina“ i „Razvitak“ oko kojih se okuplja grupa kulturnih, književnih i politi?kih zaposlenika iz ovog grada. Danas je Banja Luka sveu?ilišno srediste sjevernog dijela Bosne. U znak zahvalnosti Petru Ko?i?u u Banjoj Luci je po?etkom 1930. godine osnovano društvo „Zmijanje“. Ono je namjeravalo Ko?i?u podici spomenik i prenijeti njegove kosti u Banju Luku. Spomenik su, dvije godine kasnije, izradili kipari Augustin?i? i Radauš te je otkriven 6. studenog 1932. godine. Posmrtni ostatci pisca i narodnog tribuna nisu preneseni u Banju Luku, jer je njegova obitelj odustala od toga.

Banja Luka danas djeluje kao kulturno srediste. Narodna i sveu?ilišna knjižnica „Petar Ko?i?“ ima 150 000 knjiga i 3500 unikata velike vrijednosti. Narodno kazaliste osnovano je 1930. godine. U isto vrijeme osnovan je i Muzej, koji kao i Arhiv posjeduje zna?ajno kulturno-povijesno blago. Tu su nadalje jos i Umjetni?ka galerija, Djecje kazaliste. Banja Luka je i medijski centar, jer u njoj djeluju mnogobrojne televizijske i radio stanice, a mnoštvo listova i casopisa izlazi u Banjoj Luci.

Položaj

Kao najve?i grad, Banja Luka je gospodarsko i kulturno srediste Republike Srpske i drugi grad po veli?ini u BiH. Na podru?ju grada, ?ija je povrsina 1.239 kvadratnih kilometara, sada živi izmedju 230.000 stanovnika. Banja Luka leži s obje strane rijeke Vrbas u tektonskoj uvali pravca sjeveroistok-jugozapad. Sam grad se prostire na 150 kvadratnih kilometara, a nalazi se na 44º46’27 sjeverne zemljopisne širine i 17º11’44 isto?ne zemljopisne dužine. Prosje?na nadmorska visina iznosi 164 metra.